Living with Radiation in the Modern World: Commemorating Chernobyl, Remembering Hiroshima & Nagasaki, UN, New York, 2006

Predsjednik Hrvatskoga društva za štitnjaču, akademik Zvonko Kusić sudjelovao je 19. i 20. travnja 2006. godine u New Yorku, u sjedištu Organizacije Ujedinjenih naroda na 15th International Conference: Health and Enviroment: Global Partners for Global Solution: Living with Radiation in the Modern World: Commemorating Chernobyl, Remembering Hiroshima & Nagasaki.

Konferencija je održana povodom 20.-godišnjice eksplozije četvrtoga nuklearnog reaktora u Nuklearnoj elektrani u Černobilu i okupila je međunarodne stručnjake iz područja medicine, znanosti, edukacije, medija i drugih relevantnih područja.

Sudjelovali su predstavnici Organizacije Ujedinjenih naroda, Sjedinjenih Američkih Država, Japana, Rusije i Ukrajine. Uz ministre i ambasadore te druge visoke dužnosnike raznih programa Ujedinjenih naroda, o navedenoj temi izlagali su vodeći stručnjaci i znanstvenici iz područja zdravstva, s posebnim naglaskom na posljedice zračenja na zdravlje ljudi te utjecaja zračenja na porast incidencije karcinoma štitnjače.

Akademik Kusić održao je vrlo zapaženo predavanje pod naslovom Changing trends in incidence and mortality of thyroid cancer in Croatia 1968-2002 (autori Zvonko Kusić, Nina Dabelić, Tomislav Jukić, Marin Prpić, Arijana Znaor, Marko Turić) te sudjelovao u panel diskusiji u kojoj je odgovarao na mnogobrojna postavljena pitanja.

U predavanju je naglašeno kako je u promatranom razdoblju u Hrvatskoj zabilježeno povećanje incidencije raka štitnjače i to 8 puta u žena i 2,5 puta u muškaraca. Hrvatska prema tim epidemiološkim pokazateljima spada u skupinu zemalja s visokom incidencijom karcinoma štitnjače.

Dok su stope incidencije karcinoma štitnjače visoke, stope smrtnosti ostaju stabilne kroz promatrano razdoblje.

Radionuklidi oslobođeni nuklearnom katastrofom proširili su se i do Hrvatske, koja je udaljena 1.200 km zračne linije od Černobila. Radioaktivni oblak je zahvatio Hrvatsku petoga dana nakon eksplozije reaktora. Hrvatski je teritorij bio kontaminiran oborinama i tzv. »suhim padalinama« (engl. dryfallout) s aktivnošću koja je u to vrijeme procijenjena na 5,2 x 1015 Bq, što iznosi otprilike 0,28% aktivnosti oslobođene u černobilskoj nuklearnoj elektrani. Kratkoživući radionuklidi u radioaktivnim kišama bili su glavni izvor porasta zračenja.

Nakon 1986. godine nije bilo porasta incidencije raka štitnjače u djece. U razdoblju od 16 godina nakon Černobila, registrirano je samo 16 slučajeva raka štitnjače u djece od 0-14 godina starosti. Novi zakon o jodiranju soli, uveden je 1996. nakon čega je došlo do promjene patohistološke slike raka štitnjače. Velik porast nalaza karcinoma štitnjače smatra se rezultatom bolje dijagnostike, posebno uvođenja citološke punkcije pod kontrolom ultrazvuka.

Porast zračenja u Hrvatskoj kao posljedica černobilskog incidenta bio je, međutim, prenizak da bi uzrokovao mjerljiv porast incidencije karcinoma štitnjače.

Nasuprot tomu procjenjuje se da će u područjima Bjelorusije, Rusije i Ukrajine, koja su kontaminirana radionuklidima (u kojima živi oko 5 milijuna stanovnika) oko 4 tisuće ljudi oboljeti od karcinoma štitnjače kao posljedice zračenja. Te su osobe u trenutku incidenta uglavnom bile djeca ili adolescenti. Do sada je u ovim područjima zabilježeno najmanje 9 slučajeva smrti zbog karcinoma štitnjače.

Karcinomi štitnjače uzrokovani ionizirajućim zračenjem gotovo su isključivo papilarnoga histološkog tipa, a njihova prognoza je vrlo dobra i smrtnost inače vrlo niska.

Razlog pretjeranim procjenama u javnosti jest prošireno i pretjerano očekivanje štetnih posljedica i tendencija da se svi zdravstveni problemi pripisuju utjecaju zračenja, što je dovelo do percepcije o težim posljedicama nego što su one stvarno.

Čini se da se strah i uznemirenost zbog posljedica zračenja u zahvaćenim područjima ne smanjuje već se čak i širi.

Tome pridonosi i proširen stav stanovnika o vlastitom lošemu zdravlju i vjerovanju u skraćenje životnoga vijeka. Oni sebe ne doživljavaju kao »preživjele« već kao bespomoćne »žrtve«. Čak je 7 milijuna ljudi svrstano u razne kategorije »žrtava« i trebalo bi dobiti različite beneficije. Izgleda da je utjecaj na mentalno zdravlje značajan štetni učinak černobilske nesreće.

Jure Murgić