Prije deset godina, točnije 2. listopada 1996., odlukom tadašnjega ministra zdravstva prof. dr. sc. Andrije Hebranga, a na inicijativu predsjednika tada oformljene Komisije za suzbijanje gušavosti i kontrolu jodne profilakse, akademika Zvonka Kusića, na snagu je stupio, u početku Pravilnik, koji je godinu dana kasnije prerastao u novi Zakon o jodiranju soli.

Novim propisom je umjesto dotadašnjih 10 mg KI po kg kuhinjske soli, propisana viša vrijednost - 25 mg KI po kg kuhinjske soli, što je urodilo potpunim nestankom endemske gušavosti s područja Hrvatske.

Pojedini dijelovi naše zemlje, bili su, naime, od davnina poznati kao područja s endemskom gušavošću, s učestalošću guše u 50-80% školske djece ranih pedesetih godina prošloga stoljeća. Tako je primjerice, područje sjeverozapadne Hrvatske, osobito samoborski kraj (selo Rude), imalo učestalost gušavosti u školske djece 85%, uz 2,3% endemskoga kretenizma u populaciji, kao najtežeg oblika nedostatka joda.

Prvi propis o jodiranju soli na području tadašnje Jugoslavije donesen je 1953. godine. Njime je bila propisana razina od 10 mg KI po kg kuhinjske soli. Deset godina potom, došlo je do smanjenja gušavosti za dva do tri puta, uz nestanak endemskoga kretenizma. Ovi početni dobri rezultati doveli su do toga da se godinama nitko sustavno nije bavio područjem jodne profilakse. Jodna profilaksa nije bila adekvatno kontrolirana, kao ni poremećaji uzrokovani nedostatkom joda.

Početkom 1990-ih mislilo se da je endemska gušavost potpuno iskorijenjena iz naših krajeva. No tada je provedeno veliko epidemiološko istraživanje, koje je obuhvatilo cijelu Hrvatsku. Naime, ispitivana su djeca osnovnoškolske dobi iz svih krajeva zemlje. Epidemiološka istraživanja gušavosti provode se u djece, jer je stanje u njih indikator trenutnoga stanja unosa joda u populaciji.
Rezultati (dijelom ultrazvučno, dijelom palpacijsko određivanje veličine štitnjače) pokazali su da je u različitim krajevima Hrvatske još uvijek postojala blaga do umjerena jodna deficijencija s učestalošću guše u 8-35% školske djece. To je bio poticaj za veliku akciju kojom se Hrvatska svrstala u red zemalja s adekvatnim unosom joda. Osnovana je Komisija za suzbijanje gušavosti i kontrolu jodne profilakse, na čelu s akademikom Zvonkom Kusićem, koja je okupila stručnjake različitih profila.

Dana 2. listopada 1996. stupio je na snagu novi pravilnik. Osim što je propisivao znatno veću količinu KI po kg kuhinjske soli - 25 mg umjesto dotadašnjih 10 mg po kg soli, precizirao je i da sva sol za ljudsku i životinjsku uporabu mora biti jodirana, a kontrola kvalitete jodiranja mora se obavljati na svim razinama, od proizvođača pa sve do kućanstava, uključujući i uvoznu sol.

Te su akcije bile poticaj i za pokretanje znanstvenih projekata u sklopu Ministarstva znanosti Republike Hrvatske, koji su u vezi s jodnom profilaksom, ali su kasnije obuhvatili i neka druga istraživanja. Od 1991., u kontinuitetu je pod vodstvom glavnog istraživača Zvonka Kusića provedeno nekoliko znanstvenih projekata, od 1991.-1996.: »Epidemiologija gušavosti u Hrvatskoj«; 1996.-2001.: »Istraživanje etioloških faktora gušavosti u Hrvatskoj«; 2001.-2006.: »Karcinogeneza u štitnjači i gušavost u Hrvatskoj«.

Medijani izlučivanja joda urina (ug/dL) u školske djece u Hrvatskoj u 2002. godini. Prema kriterijima ICCIDD, vrijednosti iznad 10 ug/dL su pokazatelj dostatnog unosa joda

Prevalencija guše u školske djece u Hrvatskoj temeljem nalaza ultrazvuka u 2002. godini

Godine 2002., pod vodstvom akademika Kusića, provedeno je novo nacionalno istraživanje, kojim su obuhvaćena djeca iz svih krajeva Hrvatske, a bili su podijeljeni u četiri velike zemljopisne regije - Zagreb i sjeverozapadna Hrvatska, Slavonija, Primorje i Dalmacija. Istraživanje je obuhvatilo ultrazvučno mjerenje volumena štitnjače, te određivanje joda u urinu. Rezultati su pokazali potpunu normalizaciju veličina štitnjače u školske djece, u skladu s kriterijima ICIDD (International Committee for Control of Iodine Deficiency Disorders), te adekvatnu razinu joda u urinu, kao indirektna pokazatelja unosa joda hranom.
Hrvatska je tako, zahvaljujući dobro osmišljenoj i provedenoj akciji, od zemlje koja je u prošlosti imala težak nedostatak joda, uz prisutnost i endemske gušavosti, preko zemlje s umjerenim do blagim nedostatkom joda, postala zemlja - uzor razvijenom zapadnom svijetu i model kako učinkovito provoditi jodnu profilaksu.

Nina Dabelić